Cres
Cres je glavno naselje i turističko središte cijeloga otoka. Kako je dugo
vremena uz Mali i Veli Lošinj bio središte brodarstva, a zahvaljujući
razvoju pomorstva i trgovine, veze sa svijetom imale su važno mjesto u
tradiciji grada. Prostrani zaljev okružen vijencem stijena i povijesna
jezgra s nizovima povezanih kuća daju mjestu posebnu slikovitost otočkoga
turističkog ambijenta.
Izvanredni mikroklimatski uvjeti, čista priroda i more, gdje je gotovo
cijela obala plaža, turistička ponuda - smještaj (hoteli, apartmani,
kampovi), otočna atmosfera (noćni izleti, osamljene plaže na otočiću ispred
Cresa), domaći ambijent (ponuda ekološke hrane - voća, povrća, ljekovitih
rakija) - odaju visoku razinu i vedar sklad.
Za ljubitelje sporta i aktivnoga odmora postoji niz mogućnosti. Veoma je
zanimljiva škola ronjenja koja ima dužu tradiciju, a obuhvaća sve stupnjeve,
od početnika do profesionalaca, potom tenis, minigolf, stolni tenis, te
morski sportovi - jedrenje, surfing, podvodni ribolov. Moguće je
iznajmljivanje čamaca i jahti.
U Cresu se održava poznata regata Cres-CUP. Jednom tjedno održava se
kulturno-zabavni program, a stalne manifestacije su: Doček starih brodova
(2. i 3. srpnja), završetak sezone (31. kolovoza), izložbe Cres, moj škoj,
Creske crkvice, te poznate Lubeničke glazbene večeri.
U blizini Cresa je selo Orlec (12 km) u kojemu je stanište bjeloglavoga supa
pa je posebna atrakcija motrenje te rijetke ptice u letu.
Cres, grad na zapadnoj obali istoimenog otoka, u sjevernom dijelu dobro
zaštićenog zaljeva. Sjeverne i sjeveroistočne strane istoimenog zaljeva
blago se spuštaju prema moru i u njihovu je podnožju plodno tlo s
maslinicima. Gospodarstvo se temelji na poljodjelstvu, povrtlarstvu (osobito
nakon izgradnje vodovoda od Vranskog jezera), vinogradarstvu, ribarstvu i
turizmu. Geografski položaj, klimatske prilike, trajektna povezanost s
kopnom te lijepe plaže pogoduju razvoju turizma. Na otočnoj je prometnici
Mali Lošinj-Porozina.
Kulturne znamenitosti
U rimsko doba res publica Crepsa. U tijeku srednjega vijeka naselje se
formira na istočnoj strani uvale, unutar zida; 1332. dobiva statut, a od
1459. u njemu je sjedište venecijanske uprave za otoke Cres i Lošinj, koje
je dotada bilo u Osoru. U XVI. st. Venecija gradi nov, djelomično sačuvan
gradski zid. U luci, gdje je bila podignuta većina javnih objekata i
patricijskih palača, ističu se gradska vrata s tornjem za sat (XVI. st.), a
do njih gradska loža (XV./XVI. st.). Kroz gradska vrata stiže se do trga s
gotičko-renesansnom crkvom sv. Marije (XV. st.) i odvojenim zvonikom (XVI.
st.). U crkvi je gotička drvena Pietŕ iz XV. st.; kolekcija slika XV.-XVIII.
st. čuva se u župnom uredu (poliptih Sv. Sebastijan sa svecima Alvisea
Vivarinija). Trg u dnu luke produžava se u ulicu u kojoj je na lijevoj
strani gradska vijećnica (XVI. st.); u atriju je smješten lapidarij.
Cilindrična kula sačuvala se u sjeverozapadnom dijelu grada. Od gradskih
vrata u luci u smjeru pristaništa stoji uz obalu zgrada fontika (XV. st.,
sada hotel), a na malom trgu iza fontika palača Petris (XV. st.), građena u
stilu mletačke gotike i rane renesanse. U spletu uličica iza palače Petris
je srednjovjekovna crkva sv. Izidora (Sidar) s romaničkom apsidom i gotičkim
portalom; u crkvi se čuvaju drvena skulptura patrona crkve (XV. st.) i
dijelovi gotičkoga drvenog poliptiha (XV. st.). U blizini su ruševine
gotičke palače Rodinis (XV. st.). Izvan grada, uz obalu, je gotička crkvica
sv. Marije Magdalene iz 1402., franjevački samostan sa dva klaustra i crkvom
iz XIV.-XV. st. (rezbarene korske klupe, primjerci gotičke plastike, u
biblioteci samostana iluminirani rukopisi iz XV. st.). Nešto podalje je
samostan benediktinki iz XV. st.
Umjetnički i kulturnopovijesni spomenici sabrani su u nekoliko zbirki: u
Creskom muzeju (osnovan 1910.), smještenom u gotičkoj palači Arsan-Petris
(prapovijest i antička arheologija, pleterna skulptura, ikone, drvena
plastika XV. st., numizmatika), u lapidariju (rimski natpisi iz sjevernog
dijela otoka, srednjovjekovna epigrafika), u župnom uredu (slike XV.-XVIII.
st.), u franjevačkom samostanu (namještaj iz XVI.-XVII. st., gotička
plastika, slike, inkunabule, kodeksi iz XV. st.) i u samostanu benediktinki
(ikone, kodeksi iz XV. st.).